Текст
Da li se secas kako bilo nam je pre,
Posle svega sta sad ostalo je, moj Beograde
Secam se davno, jos u Zlatnom bokalu,
Prvi put sam video mikrofon, staj'o na astalu,
U senci hladong kestena, gde je moja draga nestala,
Ja urez'o sam ime, bacio prve rime,
Ja sam odrast'o na pesmama gradskih boema,
I pricama alasa kojih danas vise nema,
Kalio se s najboljima, po zadimljenim birtijama,
Udvarao se damama, kockao sa lihvarima,
Nekad kuci srecan, nekad sve izgubio,
Nekad zenu grlio, nekad kaldrmu ljubio,
I nisam sebi sudio, gde god bi se probudio,
Bol je bio isti, s njim sam se udruzio,
Zato secanja sam skupljao, k'o oziljke da podsete,
Da nije uvek bilo samo hladno I sivo,
Da krv crvena k'o vino, bojila je noci,
Kroz odraze u casi, to su bile tvoje oci,
A ja sam morao da odem, fijaker me je cekao,
Beograde zbogom, mnoge ti stvari nisam rekao.
refren (2x)
Da li se secas kako bilo nam je pre,
Posle svega sta sad ostalo je, moj Beograde
Zaboravi me draga, zaboravi da te volim,
Nastavi da zivis, mozda vise ne postojim,
Grlim secanja u mraku, dok ih kljucom srece bojim,
Da ne mislim na krike shto cuju se niz hodnik,
Dok borim se sa ranama, sanjam da,
Opijam se vinom, rakijom I tamburama,
Starom violinom, I pocepanim glasovima,
Tuznom pesmom cigana, dimom, i polomljenim casama,
Sa boemima mojim se nadvikujem za stolom,
Gadjam, pesmama recitujem, otimam za slovom,
Zbog samo jednog stiha, moj zivot sad je gotov,
Pun stih u srcu, dok kroz prozor gledam otok,
Sanjam da mirisem tvoj pogled, dok se privijas uz mene,
Suze mi poteku kao kise u jesen,
'Ej ne svani pusta zoro, pusti me da ceznem
Nikad ne svani dok u meni ima pesme,
Al' ja sam morao da odem, jer nekome sam smetao,
Beograde zbogom ovo ti josh nisam rekao.
refren (2x)
Da li se secas kako bilo nam je pre,
Posle svega sta sad ostalo je, moj Beograde
Danas rane vise bole, nego zuce iza skole,
Nego zvuci ove strofe, ja sam morao da odem,
Al' sad sam opet ovde, al' sve nam se izgubilo,
Posekli su kesten, gde sam nekad tebe ljubio,
Ne mirisu lipe, nema stare violine,
Nema ciganina sedog da za moju tugu brine,
Moj Beograde
Izgubio sam korene, dzabe nosim ordenje,
Kad niko me ne poznaje,
Pa zvezdu Crnog Djordja, dadoh sad za bokal grozdja,
Sta ce meni orden, kad ja nemam bilo koga,
Samo nespokoj i bol, moji najbolji drugovi,
U kafani lomim case dok mi dusa ne iskrvari,
Balada disidenta, jedna tuzna srpska pesma,
Nekim buducim kafanama, za bolja vremena,
Neka zastane u grlu, kad je neko drugi peva,
Sve je isto u mom kraju, samo mene vise nema,
Ja sam morao da odem, takav nikom nisam trebao,
Beograde zbogom, pamti dobro sta sam rekao!
refren (2x)
Da li se secas kako bilo nam je pre,
Posle svega sta sad ostalo je, moj Beograde
Перевод
Da li se secas kako bilo nam je pre,
После свечи ста грустно осталось je, moj Beograde
Secam se davno, jos u Zlatnom bokalu,
Prvi put sam video mikrofon, staj 'о на асталу,
У сенчи хладонг кестена, где я моя драга нестала,
Я урез'о сам, бацио прве риме,
Я сам одраст'о на песмама градских боэма,
Я прикама аласа кодих данас висе нема,
Калио се с найболджима, по задимлженим биртийама,
Удварао се дамама, кокао са лихварима,
Некад кучи срекан, некад све изгубио,
Некад зену грлио, некад калдрму ljubio,
I nisam sebi sudio, где бог би se probudio,
Bol je bio isti, s njim sam se udruzio,
Zato secanja sam skupljao, k'o oziljke da podsete,
Da nije uvek bilo samo hladno I sivo,
Da krv crvena k'o vino, bojila je noci,
Kroz odraze u casi, to su bile tvoje oci,
A ja sam morao da odem, fijaker me je cekao ,
Белоград збогом, многе ти ствари нишам рекао.
refren (2x)
Да ли сечас како било нам дже пре,
После свега ста садо осталось je, мой Белоград
Заборави меня драга, заборави да те волим,
Настави да живи, мозда визе не постоим,
Грлим секанья у мраку, док их ключом среце божим,
Да не мислим на крике што cuju se низ ходник,
Док борим се са ранама, санджам да,
Опиджам се вином, ракийом и тамбурама,
Старом скрипкой, и почепаним гласовима,
Тузном песмом цигана, димом, и поломленим касама,
Са боэмима моджим се надвикуем за столом,
Гаджам, песмама речитуджем, отимам за словом,
Због самого едног стиха, мой зивот сад е готов,
Пун стих у срцу, док кроз прозор гледам оток,
Санджам да мирисем твой поглед, док се привияс уз меня,
Сюзе ми потеку као кисе у джесен,
'Эй не свани пуста зоро, пусти ме да ceznem
Никад не свани док у мени има pesme,
Аль ja sam morao da odem, jer nekome sam smetao,
Beograde zbogom ovo ti josh nisam rekao.
refren (2x)
Da li se secas kako bilo nam je pre,
После свечи ста грустно осталось je, moj Beograde
Danas rane vise bole, nego zuce isa skole,
Nego zvuci ove strofe, ja sam morao da odem,
Al' sad Сэм опет овде, аль све нам се изгубило,
Посекли су кестен, где сам некад тебе любовь,
Не мирису липе, нема старе скрипка,
Нема циганина седог да за мою тугу рассол,
Мой Белоград
Изгубио сам корене, dzabe nosim ordenje,
Kad niko me ne poznaje,
Pa zvezdu Crnog Djordja, Dadoh sad za bokal Grozdja,
Sta ce meni orden, kad ja Nemam Bilo Koga,
Само неспокойной и бол, моджи найболджи другови,
У кафани ломим дело док ми душа не искрвари,
Балада дисидента, одна тузна сербская песма,
Неким будучим кафанама, за болья времени,
Нека застане у грлу, кад е неко други пева,
Све йе исто у мамы краю, само мене висе нема,
Я сам морао да одем, такав ником нисам тр*бао,
Београде збогом, памти добро ста сам rekao!
refren (2x)
Da li se secas Kako Bilo Nam Je Pre,
После свега ста грустно осталось je, moj Beograde